Skip to main content

Ostvarenje sna - okončana restauracija subotičke sinagoge

Gordana Prčić Vujnović, Viktorija Aladžić
(Rad je publikovan u časopisu Građa za proučavanje spomenika kulture XXXI, Novi Sad 2018, str. 121-135, Pokrajinski Zavod za zaštitu spomenika kulture, Petrovaradin)

Rezime: Subotička sinagoga spada među najznačajnije secesijske objekte srednje i istočne Evrope, kako po svom arhitektonskom stilu, tako i zahvaljujući inovativnoj konstrukciji primenjenoj tokom izgradnje. Njeno loše održavanje, nakon nestanka Jevreja sa ovog područja tokom Drugog svetskog rata, dovelo je do opasnosti da se sinagoga uruši, nakon što joj se kupola nagnula, usled propadanja drvenih podupirača, sredinom sedamdesetih godina 20. veka. Od tada do danas traju napori da se pronađe najbolje rešenje za njenu restauraciju, kako tehničko tako i finansijsko. Mnogobrojne dileme oko pitanja da li objekat konzervirati ili restaurirati, da li u objekat uvesti grejanje ili ne, da li i kako izolovati svodove i kupolu, koja će biti njena funkcija, kako da se obezbedi njena samoodrživost i do koje mere je, pored sakralne funkcije, prilagoditi drugim namenama i savremenim potrebama razrešena je poslednjih godina, a posebno tokom 2017. i početkom 2018. godine kada su realizovani radovi na restauraciji enterijera sinagoge. Pre toga završeni su radovi na spoljašnjem omotaču. Pitanje koje je za sada još uvek ostalo otvoreno je upravljanje objektom. Bez odgovarajućeg plana uravljanja, finansijskih sredstava za programe i tekuće održavanje dovešće se u pitanje održivost ovog spomenika kulture. U ovom radu biće prikazan kratak istorijat napora i ostvarenih parcijalnih rezultata na restauraciji iz prošlosti, kao i osnovni principi restauracije i primenjena tehnička rešenja koja su na sinagogi izvedena od 2012. godine do danas.

Ključne reči: Subotica, sinagoga, secesija, restauracija, konzervacija, samoodrživost

Uvod

Subotička sinagoga je izgrađena 1902. godine prema projektima dvojice arhitekata iz Budimpešte: Marcela Komora (Komor Marcell) i Deže Jakaba (Jakab Dezső). Projekat je prvobitno bio urađen za potrebe konkursa koji je bio raspisan u Segedinu za izgradnju sinagoge. (Martinović 1998: 34) Subotica je u to vreme bila u sastavu Austro-ugarske Monarhije, a njena brojna jevrejska zajednica pozvala je Komora i Jakaba da svoj projekat izvedu u Subotici nakon što je na konkursu u Segedinu pobedilo arhitektonsko rešenje arhitekte Lipota Baumhorna (Baumhorn Lipót). Tokom Drugog Svetskog rata većina Jevreja je iz Subotice deportovana u koncentracione logore, te nakon rata, preostala zajednica, nije bila u stanju da finansira održavanje objekta sinagoge na odgovarajući način. Sredinom sedamdesetih godina prošlog veka uočeno je da se kupola subotičke sinagoge nakrivila, te da joj preti urušavanje. Na inicijativu predsednika Skupštine opštine,2 Komisija u sastavu Slobodan Jovanović, predstavnik Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Endre Levai, rukovodilac tehničkog sektora Doma kulture u Subotici i Bela Duranci iz Doma kulture u Subotici, pregledala je sinagogu i konstatovala da je zbog višegodišnjeg neodržavanja došlo do oštećenja krova, dekorativne plastike na fasadnim zidovima, a najugroženiji je bio centralni deo objekta sa kupolom kojoj preti urušavanje. (Levai 1998: 37) Nakon toga usledilo je četiri decenije napora da se subotička sinagoga zaštiti i restaurira. U aprilu 1975. godine je rešenjem br. 02-241/2-75 Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture utvrđeno da Sinagoga ima svojstvo spomenika kulture, a u decembru 1990. godine Vlada Republike Srbije je proglasila Sinagogu spomenikom kulture od izuzetnog značaja.1 (Aladžić 2000: 56, 60)

U ovom radu biće istražen i prikazan istorijat napora da se Sinagoga zaštiti i očuva sa prikazom restauratorskih radova koji su na njoj vršeni, naročito u poslednjoj deceniji koja je dovela do konačne restauracije objekta. Tokom istraživanja autori su se oslanjali na sačuvanu dokumentaciju u Međuopštinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Subotici, kao i na literaturu koja je objavljena o ovoj temi, pri čemu je prva autorka učestvovala u restauraciji objekta kao konzervatorski nadzor.

Spomenička svojstva subotičke sinagoge

Subotička sinagoga ima pravougaonu osnovu sa centralnom kupolom na sredini objekta i četiri manje kupole na uglovima, smeštene iznad stepeništa koja vode na galeriju. (Sl.1) Glavna kupola je oslonjena na horizontalnu oktogonalnu čeličnu konstrukciju povrh osam čeličnih stubova koji su istovremeno oslonci galerija i čine osnovu šatoraste konstrukcije unutrašnje ljuske kupole izvedene od rabica sa betonom na bazi gipsa. Iznad nje nalazi se drvena konstrukcija spoljašnje kupole koja je bila pokrivena cinčanim limom i glaziranim crepom proizvedenim u fabrici Žolnai (Zsolnay) u Pečuju (Mađarska). Sa svojom ranom primenom armiranog gips betona sinagoga je avangardno delo dvojice arhitekata Marcela Komora i Deže Jakaba, koji su u vremenu dok još statički proračuni nisu bili razvijeni za ovakve konstrukcije, napravili pionirsko inženjersko ostvarenje izuzetnih karakteristika. „Rabicna kupola koju su ostvarili Komor i Jakab i koja i od gore i od dole ostavlja utisak vajarskog remek dela, predstavlja ozbiljnu konstrukciju u funkciji nošenja tereta, uprkos svom laganom materijalu.“ (Kiralj 1998: 43) Delovi unutrašnjeg prostora sinagoge izvan prostora centralne kupole zasvedeni su poluobličastim svodovima takođe napravljenim od gips betona ojačanog čeličnom mrežicom i sa po dva ukrštena rebra postavljena sa gornje strane. Iznad njih se nalazi drvena konstrukcija krova prekrivena dekorativnim Žolnai crepom.

U unutrašnjem prostoru sinagoge bilo je smešteno 850 sedišta za muškarce u prizemlju objekta i 550 sedišta za žene na galerijama. Po svojoj dekoraciji, koja je bila inspirisana mađarskom folklornom umetnošću, sinagoga je takođe predstavljala pionirski projekat, odnosno prvu sinagogu na kojoj je primenjen stil mađarske secesije. Bogatstvo floralnih motiva prisutno je u enterijeru ali i na fasadama. Vitraže takođe krase floralni motivi prepletni sa motivima srca i paunovog perja. U objektu sinagoge ostvaren je sklad između funkcije i forme, pri čemu je u podužnom objektu formiran centralni prostor naglašen položajem centralne kupole.

Hronologija radova na sinagogi od 1975. do 2012.

Prva inicijativa da se subotička sinagoga stavi pod zaštitu zakona pokrenuta je 18. aprila 1974. godine na Skupštini Opštinske zajednice kulture. (Aladžić 2000: 56) Tražiti da se pod zaštitu zakona stavi verski objekat koji je pripadao nekada najbogatijoj zajednici u Subotici – Jevrejima, bio je hrabar iskorak u tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji. Ipak lepota i značaj sinagoge kao dela kulturnog nasleđa uticala je na veliki broj pojedinaca koji su se decenijama borili za njeno očuvanje. Nakon što je sinagogi potvrđeno svojstvo spomenika kulture 1975. godine, vanredni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Oskar Hrabovski je u septembru 1976. godine podneo Izveštaj o izvršenom pregledu i ekspertizi o stanju konstrukcije zgrade sinagoge u Subotici, prema kojem bi eventualno urušavanje kupole sinagoge koja se nagnula, vodilo potpunom
uništenju celog objekta.

Nakon podnošenja Izveštaja dodeljena su sredstva za nužne popravke i zaštitu objekta od daljeg propadanja, priključena je struja i obavljeni neophodni limarski radovi. Tokom 1977. godine izvršeno je arhitektnsko premeravanje objekta, snimanje postojećeg stanja, obavljeni su tesarski radovi kako bi se ojačala drvena konstrukcija i sprečilo dalje naginjanje kupole. Fotogrametrijsko snimanje sinagoge obavili su stručnjaci Zavoda za fotogrametriju Geodetskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu 1978. godine. U maju naredne godine stručnjaci RO za projektovanje „Standardprojekt“ završili su „Projekat za gromobransku instalaciju i Glavni projekat za sanaciju glavne kupole.“ (Dokumentacija MZZSK)

Na Zboru članova Jevrejske opštine doneta je odluka da se subotička sinagoga pokloni gradu, jer osiromašena i malobrojna jevrejska zajednica u Subotici nije imala finansijskih mogućnosti da se stara o objektu, niti da finansira skupe radove na njenoj sanaciji i restauraciji. Ugovor je potpisan 04. septembra 1979. godine prema kojem je sinagoga poklonjena na večito i neopozivo društvenoj svojini i Opštini Subotica kao nosiocu prava korišćenja i upravljanja. (Aladžić 2000: 58) Nekoliko dana nakon potpisivanja ugovora primećeno je da su se na kupoli sinagoge pojavile nove pukotine usled torzionog pomeranja krovne konstrukcije kupole te da treba preduzeti hitne mere na njenoj rekonstrukciji. Prva etapa radova na rekonstrukcji i restauraciji krovne konstrukcije sinagoge počela je 20. oktobra 1980. godine, tokom koje je podignuta skela pod kupolom sinagoge i izvršeno je podizanje kupole hidrauličnim presama. Sam proces podizanja kupole u porvobitni položaj trajao je od 15. do 20. decembra. Tehnički i ekonomski nadzor ovih radova vršio je inžinjer Laslo Kiralj. Nakon podizanja kupole izvršena je rekonstrucija oštećenih drvenih nosača i krovnog pokrivača kupole. Tokom radova cinčani pokrivač sinagoge zamenjen je kvalitetnijim bakarnim. (Levai 1998: 38) Tokom 1981. godine sprovedena je druga faza restauracije, rekonstrukcije i revitalizacije sinagoge. Usled nedostatka finansijskih sredstava za prepokrivanje krova korišteni su stari biber crepovi.

Radovi na sinagogi nastavljaju se i narednih godina. Tokom 1982. godine izvođeni su tesarski i limarski radovi. Rad na malim kupolama nastavljen je i 1983/1984. godine: restaurirane su atike, trula građa je zamenjena novom, izvršeno je prepokrivanje biber crepom a elementi krovnog pokrivača od cinčanog lima zamenjeni su bakarnim. Krajem 1984. godine stručnjaci MZZSK pripremili su „Program izvođenja radova na sanaciji, restauraciji i rekonstrukciji sinagoge u Subotici.“ Prema ovom Programu bilo je predviđeno da se krovopokrivački radovi završe 1986. godine, a da se sanacija fasada izvrši u naredne dve godine. Nakon toga planirano je programsko definisanje i izrada projektne dokumentacije za restauraciju i revitalizaciju enterijera sinagoge. (Aladžić 2000: 59)

Iako je postojao konsenzus oko mišljenja da sinagogu treba restaurirati i revitalizovati, nije postojala saglasnost o načinu korišćenja sinagoge i stepenu njene adaptacije za novu upotrebu. Izvršno veće Skupštine opštine Subotice je na 169. vanrednoj sednici dalo saglasnost da se sinagoga ustupi na privremeno korišćenje „Narodnom pozorištu – Népszínház” za potrebe izvođenja predstava u sezoni 1985/86, iako su u sinagogi radovi bili i dalje u toku.4 U narednom periodu radovi na restauraciji sinagoge tekli su sporo, u skladu sa skromnim prilivom finansijskih sredstava. Tokom 1986. godine popravljena je električna instalacija za potrebe održavanja pozorišnih predstava kao i gromobranska instalacija. Sledeće godine su stručnjaci MZZSK doneli rešenje o spomeničkom svojstvu kompleksa sinagoge zajedno sa pratećim objektima: obrendom klanicom i zgradom Jevrejske opštine, čime je ceo kompleks i okruženje sinagoge stavljeno pod zaštitu. (Aladžić 2017: 37)

Radovi su nastavljeni tokom 1988. godine, pre svega na restauraciji slikane dekoracije unutrašnjeg dela centralne kupole, završena je restauracija 28 malih vitražnih prozora u kupoli, 8 polukružnih vitražnih prozora veličine 320 x 178 cm, i jedne kružne vitražne lanterne prečnika 300 cm. Iste godine urađeni su projekti za izvođenje sanitarnih čvorova u sinagogi, u suterenu stepeništa, u neposrednoj blizini glavnog ulaza. Rad na restauraciji sledećih 14 vitraža, koju je izvodio Milan Stanišić iz Sombora, tekao je i tokom 1989. godine. U isto vreme izvedeni su sanitarni čvorovi u sinagogi.

Već 1988. godine stručnjaci MZZSK ustanovili su da korisnici sinagoge iz „Narodnog pozorišta – Népszínház“ ne vode računa o poverenom objektu i za potrebe izvođenja pozorišnih predstava izvode nestručne radove koji utiču na njenu devastaciju. (Aladžić 2017: 37) U narednom periodu nastupila je ponovo stagnacija radova na sinagogi, ali i napori da se „Narodno pozorište – Népszínház“ iseli iz objekta sinagoge.

Izbijanje rata na prostorima bivše Jugoslavije 1991. godine još više je otežalo prikupljanje finansijskih sredstava za restauraciju sinagoge, a uvođenje sankcija potpuno onemogućilo međunarodnu finansijsku pomoć za obnovu objekta. Ipak napori da se sinagoga restaurira nisu sasvim zamrli. Krajem 1991. godine naručeni su dekorativni fasadni elementi od pirogranita iz fabrike Žolnai u Pečuju. Izvršena je priprema za izvođenje molersko - farbarskih radova na galerijama sinagoge, završena je restauracija centralnog lustera, demontiran je deo ukrasa od pirogranita sa fasada sinagoge. Krajem 1992. godine „Narodno pozorište – Népszínház“ se konačno iselilo iz objekta sinagoge zbog potrebe daljnjeg izvođenja radova. Tokom 1994. godine izvršena je demontaža mobilijara i pristupilo se podizanju postojećeg poda, izvođenju nove kanalizacije, hidroizolacije, termoizolacije i nove betonske podne ploče.

U periodu od 1995. godine do 2000. godine nije bilo nikakvih značajnih aktivnosti na restauraciji sinagoge, ali su se nastavile aktivnosti u pokušaju da se obezbede finansijska sredstva za njenu restauraciju. Tokom 1996. i 2000. godine sinagoga je bila uvrštena na listu „100 najugroženijih spomenika kulture“ organizacije Svetskog spomeničkog fonda (World Monuments Fund). Nakon toga sinagoga je još dva puta bila na ovoj listi: 2002. i 2006. godine. Time je pažnja usmerena na potrebu restauracije sinagoge izdignuta na viši nivo. Sinagoga je uvrštavanjem na listu „100 najugroženijih spomenika kulture“ bila prepoznata kao važan deo svetske kulturne baštine, to je uticalo i na privlačenje međunarodne pažnje na ovaj vredan objekat.

U oktobru 2000. godine, ponovo su se stekli uslovi za nastavak radova na sinagogi, i što je bilo značajnije, za prikupljanje međunarodne pomoći za njenu restauraciju. Tokom zime 2001/2002. godine izvršeni su urgentni radovi da bi se zaustavilo prodiranje vode u krovnu konstrukciju sinagoge, koje je bilo posledica višegodišnjeg neodržavanja objekta.

Restauraciji objekta prethodila je izrada projektno tehničke dokumentacije. U toku 2003. godine stručni tim MZZSK uradio je „Glavni arhitektonsko-građevinski projekat rekonstrukcije i restauracije spoljašnjeg omotača“ i „Glavni arhitektonskograđevinski projekat rekonstrukcije i restauracije krova i pripadajućih elemenata“. Glavi i odgovorni projektant bila je arhitekta Jagoda Alavantić, a projektant arhitekta Gabor Demeter.6 Godine 2004. raspisivani su tenderi za izvođenje radova, za nabavku skela i za izradu potrebnih projekata za radove u enterijeru sinagoge kao i tender za ispitivanje fizičko mehaničkih karakteristika ugrađenih materijala, te za ispitivanje primarnih i sekundarnih konstrukcija sa projektom za sanaciju i rekonstrukciju konstrukcije sinagoge. (Aladžić 2017: 40-41.) Stručni tim MZZSK je 2006. godine izradio „Gavni arhitektonsko-građevinski projekat rekonstrukcije i restauracije enterijera“, sa rukovodiocem projekta Gaborom Demeterom, i „Projekat konzervatorskih radova na unutrašnjoj dekoraciji“, čijom izradom su rukovodili slikar konzervator Goran Bolić i vajar konzervator Vera Počuča Gabrić.

U narednom periodu pristupilo se restauraciji krova, a nakon toga restauaraciji fasadnog omotača. (Sl.2) Radovi na krovu su izvođeni u periodu od 2006. do 2011. godine od strane građevinske firme Subiro doo iz Subotice.8 (Sl. 3)

Principi i tehnička rešenja restauracije i revitalizacije subotičke sinagoge
Restauracija fasadnog omotača od 2012. Do 2016.

Stanje objekta sinagoge je početkom druge decenije 21. veka i dalje bilo veoma loše: malter je, kako spolja tako i u enterijeru, velikim delom opao, vitraži su mestimično bili razbijeni, deo je nedostajao, oštećena fasadna dekoracija od terakote je delom skinuta, oluci su nedostajali, voda se slivala niz fasade, sokla je bila skinuta, objekat je prokišnjavao. (Sl. 4, 5, 6, 7) S obzirom na veliki obim radova i visinu potrebnih sredstava, činilo se da se restauracija nikada neće okončati, ali su senastavile aktivnosti na konkurisanju kod domaćih i inostranih fondova za nabavku finansijskih sredstava za nastavak radova.

Restauracija pročeone, jugozapadne fasade, trajala je u skladu sa prilivom sredstava, tri godine, od 2012. do 2014. Radovi na severoistočnoj fasadi su obavljeni od avgusta 2013. do februara 2014. godine, (Sl. 8) da bi se iste godine, od novembra 2014. do maja 2015. nastavili radovi na jugoistočnoj fasadi. Restauracije severozapadne fasade završena je u periodu od decembra 2015. do jula 2016. godine, čime je okončana restauracija kompletnog spoljašnjeg omotača sinagoge.

Sredstva za restauraciju fasada su obezbeđena iz budžeta Grada Subotice, Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i obrazovanje, Ministarstva kulture Republike Srbije i World Monument Fund-a iz Njujorka, dok su sredstva za restauraciju severoistočne fasade obezbeđena od Evropske unije, preko IPA prekograničnog programa saradnje između Srbije i Mađarske. Izvođač radova na restauraciji jugozapadne, severoistočne i severozapadne fasade bio je Expres servis doo Subotica, a restauraciju vitraža izvršio je Atelje Stanišić iz Sombora. U restauraciji dela jugozapadne fasade učestvovao je Javornik doo iz Subotice, dok je radove na jugoistočnoj fasadi izvodila firma KOTO doo iz Beograda, a restauraciju vitraža iste fasade obavio je Atelje Marinković iz Kraljeva.9

Radovi na restauraciji fasadnog omotača obuhvatali su sanaciju postojeće krovne konstrukcije i pokrivača nad centralnim ulaznim foajeom i na četiri bočne četvrtkupole. (Sl. 9) Cementni malter, koji je na objektu datirao iz perioda između dva svetska rata, u potpunosti je obijen do opeke, fuge su očišćene i oprane. Fasada je, u skladu sa izvornim materijalima, omalterisana krečnim paropropusnim malterom Rőfix.10 Jednostavna talasasto oblikovana profilacija, koja je izvorno elegantno pratila trake od fasadne opeke, a uklonjena je prilikom prve sanacije objekta u međuratnom periodu, rekonstruisana je na osnovu starih razglednica i fotografija. (Sl.10) Originalna fasadna opeka je vodenim mlazom pod pritiskom pažljivo očišćena od naslaga prljavštine, smoga, mahovine i sl. U prisustvu građevinskog i konzervatorskog nadzora pojedinačno je obeležena svaka dotrajala opeka koju je trebalo zameniti. Oštećena opeka je pažljivo vađena, na njeno mesto je ugrađena nova11 pri čemu one do nje nisu smele biti oštećene. Radi sigurnosti nova opeka je uštemana ili ankerisana za osnovni zid. (Sl.11) Projektom je bila predviđena potpuna zamena dekorativnih fasadnih elemenata od terakote, pa je izvršena njihova demontaža. Prema preporuci stručnjaka fabrike Žolnai iz Pečuja, umesto terakote, novi dekorativni elementi su urađeni od pirogranita, koji je otporniji na vremenske uticaje. Elementi su pažljivo montirani u lepak i ankerisani na fasadu, identično originalima. (Sl.12) Vitraži su demontirani i odnešeni u radionice gde je vršena njihova restauracija i rekonstrukcija. Svi sačuvani elementi su obeleženi i rastavljeni kako bi se dotrajali olovni nosači zamenili novim. Nedostajući delovi su uspešno rekonstruisani zahvaljujući simetriji detalja i kolorita. Nedostajuća i oštećena stakla su zamenjena novim identičnim po obliku, teksturi i koloritu. U slučaju da nije bilo moguće nabaviti identične, uz dogovor sa konzervatorskim nadzorom odabrani su najsličniji uzorci. (Sl. 13, 14)

Na osnovu ispitivanja originalne hidroizolacije zidova, u prethodnom periodu je ustanovljeno je da je ona dobrog kvaliteta, sem na ivičnim delovima koji su uništeni uklanjanjem sokle, tako da je izvršena njena nadogradnja sa trakama kondora varenih sastava i hladnim premazom bitulita. Donji pojas zida je omalterisan samoisušivim malterom Hydroment.12 Sokla od veštačkog kamena je rekonstruisana na osnovu jedinog sačuvanog elementa orignalne obloge. Urađeni su uzorci kako bi se ostvarila najpribližnija granulacija i kolorit.13 Novi elementi od veštačkog kamena su ankerisani za osnovni zid, a zbog težine su postavljeni na zaseban mali temelj, sa vazdušnim ventilirajućim slojem između zida i sokle. Postojeće kamene stepenice su restaurirane nakon uklanjanja naslaga prljavštine, dok su nedostajući stepenici zamenjeni novim od granita

S obzirom na veoma trošno stanje originalne stolarije, koja je izvorno štedljivo izrađena od mekanog drveta sa tankim slojem furnira od hrastovine, nova vrata su izvedena od troslojno lamelirane hrastovine. (Sl.15) Bojenje fasadnog platna izvršeno je silikatnom paropropusnom farbom STO14. Sokla od veštačkog kamena je tretirana paropropusnim hidrofobnim sredstvom Mapei antipluviol W. Izvađen je stari prilazni plato od asfalta i betona ispred sinagoge, kao i trotoar oko objekta, a novi su izrađeni od klinker opeke 20/10/5,2 cm crvene boje, proizvođača ABC-klinker

Koncept buduće namene

Pre pristupanja radovima na enterijeru Sinagoge trebalo je doneti niz odluka. Najvažnija je bila ona koja se odnosila na buduću namenu sinagoge, te u skladu sa tim trebalo je izvršiti reviziju postojećih planova i izradu novih projekata instalacija. U prethodnom periodu je planirano da Sinagoga bude multimedijalni prostor za koncerte, predstave, predavanja, izložbe i sl.15 Takva namena je iziskivala prateće prostorije za izvođače i posetioce: garderobe, sanitarne čvorove, kantine i sl. sa neophodnom scenskom tehnikom, grejanjem, ventilacijom i klimatizacijom, te pratećim prostorima: podstanicom za grejanje, mašinskim prostorom za ventilaciju, električnom centralom, magacinskim prostorom, prostorom za boravak pomoćnog osoblja i dr. (Levai 1998:38)

Tokom 2015. godine odlučeno je da se Sinagoga restaurira u originalnom obliku uz što manje intervencija, te da kao spomenik kulture od izuzetnog značaja bude turistički objekat, da ostane u funkciji verskog objekta za povremene rituale jevrejske zajednice, kao i da se u njoj povremeno održavaju kulturne manifestacije manjeg obima: koncerti, izložbe, predavanja i sl. U međuvremenu je vlada Republike Mađarske odobrila finansijska sredstva za restauraciju enterijera. Tokom 2015. i 2016. godine odvijali su se prethodni dogovori predstavnika Mađarske, Ministarstva spoljnih poslova Mađarske, Instituta Forster iz Budimpešte, Mađarskog nacionalnog veća u Subotici, Generalnog konzulata Mađarske, Grada Subotice i Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica, ne samo o načinu finansiranja, već i o proceduri raspisivanja javne nabavke za radove na Sinagogi, kao i upoznavanje sa postojećim i nedostajućim konzervatorskim projektima. Partnerima iz Mađarske su ustupljeni postojeći projekti na uvid, a zajednički je dopunjen i korigovan predmer radova da bi se sve pripremilo i kako bi bilo što manje nedoumica kod budućih radova na enterijeru.

Osnovni usvojeni princip pri izvođenju tehničke zaštite Sinagoge se zasnivao na restauraciji i vraćanju zdanja u izvorno stanje uz što manje intervencija. Nove intervencije su svedene na uvođenje električnih instalacija, grejanja i ventilacije uz uslov da instalacije budu skrivene u zidove, podove, međuprostor galerije, te da u što manjoj meri remete autentičnost enterijera. Planirano je uvođenje podnog grejanja, za potrebe temperiranja prostora, uz održavanje konstantne temepreature od 15-18 Cº. Na spratu je planirano izvođenje konvektora ispod kružnih vitraža, spušteno u međuprorostor galerije kako bi bili što manje sagledivi u enterijeru, u stepenišnim prostorima na podestima, ali su postavljeni nisko uz pod i ofarbani u boje sinagoge kako ne bi remetili jedinstvo prostora. Nije planirana posebna ventilacija, već su postavljeni sušači vazduha na galerijama u slučaju prisustva većeg broja posetilaca.

Radi sprečavanja kondenzacije, planirano je izvođenje termoizolacije kupole mekanom kamenom vunom i svih svodova u tavanskom prostoru, što je izazvalo povećanje opterećenja, te je metalna konstrukcija u istom prostoru morala biti statički ojačana. Pored navedenog, pošto je objekat predviđen i za izložbe, bočni red klupa kod kojih je sagledivost bila loša, predviđen je za uklanjanje, kako bi se obezbedio prazan prostor za okupljanje ili postavljanje izložbenih panoa. Sve ostale planirane intervencije su se odnosile na restauraciju originalnog izgleda, odnosno restauraciju izvornih elemenata ili izradu novih identičnih.

Restauracija enterijera od 2017. do 2018.

Finansijer radova u enterijeru Sinagoge je bio Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine, zahvaljujući donaciji Republike Mađarske. Izvođači radova su bili Yumol doo iz Subotice, Mega – Logistic zrt iz Budimpešte, Cim-gas doo Subotica, Rotel doo Subotica.16 Formirana je Koordinacona grupa za izvođenje radova na adaptaciji zgrade sinagoge,17 koja je prvi sastanak održala 10. novembra 2016. godine. Nakon toga sastajala se, pratila radove i rešavala probleme vezane za izvođenje restauratorskih radova jednom nedeljno tokom čitavog perioda trajanja radova.18

Radovi na tehničkoj zaštiti i revitalizaciji Sinagoge su se odvijali na osnovu postojećih projekata iz 2003 i 2006 koje je izradio MZZSK Subotica i novijih iz 2015. godine čiji je autor Mašinprojekat koprint iz Beograda. (Sl.16) Projekti konzervatorsko-restauratorskih radova su urađeni su od strane restauratora iz Mađarske decembra 2016. godine, a prezentovani su Koordinacionoj grupi 17. januara 2017. godine. Projekat restauracije nameštaja Bime uradio je Petar Gere (Gerő Péter) restaurator, projekat restauracije metalnih elemenata, Atila Pahi (Páhi Atilla) umetnički restaurator metala, projekat restauratorskih radova na kamenim i elementima od veštačkog kamena, Deak Jene (Deák Jenő) umetnički vajar restaurator, a projekat restauracije slikane dekoracije, Žolt Horvat Ferdinand (Horvát Ferdinánd Zsolt) umetnik slikar-restaurator. Radovi na sanaciji, rekonstrukciji i restauraciji enterijera Sinagoge su započeli 2. novembra 2016. i završeni 30. decembra 2017. godine, uz manje dorade do marta 2018.

Enterijer se nalazio u zaista zapuštenom stanju, klupe su bile demontirane tokom betoniranja poda i nabacane po ćoškovim, delovi centralnog lustera ležali su na podu molitvenog prostora, dok su preostali delovi trinaestokrakih svećnjaka ležali na podu galerije iznad bime. Farba i dekorativni moleraj u kupoli su se ljuspali, na pojasu galerije su bili sastrugani, a na pojedinim delovima je i malter opao usled konstantnog prokišnjavanja. Unutrašnja stolarija je delimično nedostajala, a postojeća je bila dotrajala, vitraži na njima bez pojedinih stakala, a neki su kompletno nedostajali.

Odmah se pristupilo pražnjenju objekta. Svi mobilni elementi, sem klupa na galeriji, su demontirani, deo je odnešen u radionice u Subotici, a elementi koje je trebalo podvrgnuti restauratorskim principima, transportovani su u Mađarsku. Drvena vrata i klupe su odnete u radionicu Marton szr, u mlin Smolemski na Beogradskom putu, vitraži sa vrata su pažljivo demontirani i odnešeni u M&K Tiffany, žolnai crepovi su odnešeni u kasarnu, podne pločice koje su godinama stajale u stepenišnim prostorima sinagoge i čekale na ponovnu ugradnju, transportovane su u EfPro doo. Demontirana je originalna ograda oko Sinagoge i preneta u bravarsku radionicu GR Interiors doo. Mobilijar sa bime, vrata, maska za orgulje, ukrasni šipovi i dr. su od strane restauratora drveta transportovani u radionice u Mađarskoj. Demontirane su menore sa bime i delovi trinaestokrakih svećnjaka sa galerije iznad bime i odnešeni su u radionice restauratora metala u Mađarskoj.

Radovi su se istovremeno odvijali na više lokacija, paraleno u radionicama i na samom objektu. Za svaku intervenciju su prvo urađeni uzorci koji su, ako su odgovarali, bivali overeni od strane nadzora19, te se tek nakon toga pristupalo daljem radu.

Radovi su započeli uklanjanjem postojeće betonske ploče. Razbijanje se moralo odvijati bez većih vibracija koje bi uticale na stabilnost sinagoge, tako da je ploča sečena dijamnatskim rezačem. Tokom betoniranja novog poda20 postavljeni su pocinkovani regali za prolaz električnih instalacija. Polaganje glavnih cevi podnog grejanja započeto 21. decembra 2016. godine. Nakon postavljanja instalacije podnog grejanja, mašinski inženjer je odobrio početak betoniranja. (Sl.17) Postavljeni su senzori za podno grejanje, ovlaživači i sušači vazduha, javljači požara i panik svetla, nadzorni sistem i internet. Sve instalacije su uštemane u zidove i provučene kroz međuprostor galerije.

Sa nosećih stubova kupole je uzeto 12 uzoraka gipsane obloge, ostali delovi su zajedno sa betonskim jezgrom obijeni do tri metra visine, sanirana je metalna konstrukcija, izvršeno je peskarenje, antikorozivna zaštita, te farbanje i na kraju malterisanje stubova sa prethodno izrađenim šablonom. (Sl.18) Intervencije su rađene istovremeno samo na po dva dijagonalno postavljena stuba, radi stabilnosti i sigurnosti objekta. Ostvarena je veza hidroizolacije poda, podnožja stubova, sa hidroizolacijom zidova. Malterisanje stubova vršeno je gips malterom, a po zahtevu restauratora Lasla Kristijana (Krisztiján László) stubovi su završno obrađeni modelarskim gipsom. Pošto su se radovi odvijali u kontinuitetu i tokom čitave zime, svakodnevno je vršena kontrola temperature u spoljašnjem i unutrašnjem prostoru.

Obijanje maltera je započelo 28. novembra 2016. godine u visini od 1,5 m, na delu gde nije postojala bojena dekoracija. Istovremeno dok se radilo betoniranje poda slikari restauratori su skidali šablone, kalkove za dekorativni moleraj. Obeležili su delove zidova i ljuski sa kojih je trebalo obijati malter. Izvršili su zaštitu delova predviđenih za čuvanje. Restaurirani vitraži, ograda bime, stepenice i klupe su zaštićeni kako se ne bi oštetili prilikom obijanja maltera. Izvršeno je obijanje maltera, čišćenje spojnica i štemanje zidova za postavljanje instalacija. Skidanje maltera sa svodova vršeno je špaklama, brusnim papirom i žičanim četkama.

Projektom je predviđeno malterisanje krečnim malterom, te su februara 2017. godine u jugozapadnom stepeništu napravljeni uzorci 5 vrsta maltera na bazi kreča21, pri čemu se kao najadekvatniji za zidove sinagoge pokazao krečni malter sa polipropilenskim vlaknima s obzirom da se jedino na njemu nisu pojavile pukotine. Nakon pranja, zidovi iznad 1,5 m su malterisati ovim malterom. Do visine pojave kapilarne vlage od 1,5 m, malterisano je samoisušivim malterom Hydroment. Rabic lukovi, svodovi i kupola su nakon obijanja labilnog maltera omalterisani Baumit Sanova sistemom za sanaciju i renoviranje po zahtevu slikara restauratora, zbog prisustva vlage nastale prokišnjavanjem. Zatim je usledila izrada šablona za oslikavanje, podlogiranje, gletovanje te molovanje plafona osnovnom bio farbom i nanošenje biljnih motiva u raznim tonovima. (Sl. 19) Metalizacija ukrasa odvijala se šlag metalom. Istovremeno su kamene stepenice u stepenišnim prostorima, spomen česma i spomen table od kamena, kao i ograda na bimi od veštačkog kamena očišćeni vodom pod pritiskom, hemijskim i mehaničkim sredstvima. (Sl. 20)

Statički proračun za kupolu dostavljen je 24. novembra 2016. godine od strane Lasla Kiralja, građevinskog inžinjera. Analiza ,,Istražni radovi na ispitivanju ugrađenih materijala i stanja konstrukcije,, 2015. godine je urađena od strane dr. Janoša Varfalvija (VárfalviJános), mašinskog inžinjera i stručnjaka za građevinsku fiziku. Na osnovu ovih analiza nosivosti i stanja kupole izvedena je termoizolacija mekanom kamenom vunom. Ovo je iziskivalo ojačanje čelične konstrukcije na tavanu, koja se odvijalo od februara do avgusta 2017. godine, uz stalni nadzor statičara. Nakon toga je metalna konstrukcija zaštićena protivpožarnim premazom.

Stolarske popravke klupa, su se odvijale na dva mesta. Klupe na galeriji su restaurirane na svojoj izvornoj lokaciji, dok se restauracija klupa iz prizemlja, odvijala u mlinu Smolenski. Restauracija šarki i bravica, mesinganih pločica pratila je ove radove. Jedno od većih iznenađenja predstavljalo je otkriće originalne koloristike klupa. Posebnom tehnikom skidanja zaprljnih naslaga tamne sivo zelene nijanse, otkrivena je nežna tirkizna nijanska, karakteristična za period secesije. Nakon pripreme više uzoraka, od novembra 2016. godine, predstvanici Koordinacione grupe su se tek marta 2017. usaglasili oko kolorita klupa. (Sl. 21)

Orignalne podne pločice su transportovane u radionicu na prebrojavanje i čišćenje. Nedostajuće su naručene iz Maroka. Izvedene su kvalitetno, identično originalima po materijalizaciji i koloristici. Na delovima gde su uklonjene klupe postavljene su jednobojne pločice, kako bi se na neki način asociralo na izvorno stanje. Šara u podu na ostalom delu izvedena je identično originalu. (sl. 22)

Krajem 2017. godine svi restairirani elementi su vrađeni u sinagogu. Svetleća tela, centralni, trokraki i petoraki lusteri, plafonske i zidne svetiljke su montirane na svoje originalne lokacije. Izvršeno je osvetljenje vitraža, postavljanje klupa, montaža ograde u stepeništima, montiranje dekorativnih šipova orgulja, farbanje poda galerije protivpožarnim premazom, impregnacija i voskiranje pločica, punjenje sistema za podno grejanje termofluidom i pokretanje probnog grejanja. (Sl. 23, 24)

Sanacija krova 2017. godine

Budući da je već 2012.godine uočen problem prokišnjavanja krova, stalno se insistiralo na njegovoj sanaciji. Prokišnjavanje je bilo konstatovano na više mesta: kod svih kupola, iznad stepenišnih prostora, kod nosećeg zida između bime i stepenišnog prostora. Radove na sanaciji krova finansirao je Grad Subotica, radove je izveo Jumol doo. Projekat skele za centralnu kupolu uradio je Con-bau doo Subotica aprila 2017. godine. Cevasta skela je osmišljena tako da se oslanja na već postojeću skelu koja je montirana unutar objekta za restauraciju enterijera, izlazi izvan objekta i postavlja se oko kupole. Stari, dotrajali bakarni lim je demontiran i izrađen novi na kupolama kao i na svim atikama, uvalama, olucima, krovna konstrukcija je prekontrolisana, i sva oštećenja su sanirana. (Sl. 25)

Ograda oko sinagoge i uređenje dvorišta

Postojeća ograda ispred sinagoge datira iz 1934. godine: urađena je prema projektima Franje Bedea, građevinskog inženjera iz Subotice. Prvobitna ograda je imala stubove zatalasanih linija od crvene fasadne opeke. Međutim 30-tih godina opeka je usled dejstva atmosferilija toliko dotrajala da je odlučeno da se umesto nje izvedu elementi od kovanog gvožđa, ali da oni isprate liniju zidanih delova. Ostali deo od kovanog gvožđa je autentičan. Prilikom izrade projekata restauracije postojala je dilema da li da se vrati originalni izgled ograde ili da se postojeći zadrži, odlučeno da se restaurira stanje po kojem je sinagoga prepoznatljiva, jer bi se u suprotnom problem osipanja opeke i dalje nametao.

Deo ograde privremeno postavljen krajem 20. veka, nakon rušenja školske zgrade, koja je parcelu zatvarala sa severne strane, trebao je da zameni ograda slična originalnoj. Projektom je predloženo da se pojedini dekorativni elementi pojednostave kako bi se napravila razlika između originala i nove ograde. Međutim odustalo se od toga, jer poruka ne bi bila najjasnije prosleđena i mogla bi biti pogrešno shvaćena. Postojeća ograda je demontirana, odnešena u radionicu, ispeskarena, oštećenja popravljena. Na osnovu nje je izvedena identična nova na delu gde se ranije nalazio objekat škole. Nakon farbanja vraćena je na sanirano postolje od opeke sa kapom od veštačkog kamena.

Maja 2017. godine započeli su radovi na uređenju dvorišta, postavljene su instalacije za osvetljenje sinagoge i dvorišnu rasvetu, za zalivni sistem, hidranti. Uređene su staze, postavljene behaton kocke i klinker opeka. Trava, zelenilo i urbana oprema su oplemenile prostor. (Sl. 26)

Pošto se pokazalo da bočna fasada susednog objekta, Trg Komora i Jakaba 4, degradira čitav prostor, izvršena je restauracija te fasade sa pripadajućom ogradom. Montirana je hanukia u dvorištu sinagoge.

Zaključak

Tehnička zaštita i revitalizacija sinagoge je bila veoma složena zahvaljujući pre svega složenosti i posebnosti samog objekta. Ono što je doprinosilo težini izvođenja ovog zadatka jeste teškoća pribavljanja sredstava za radove, pri čemu su oni bili finansirani iz veoma različitih izvora, a samo finansiranje je trajalo godinama. Pored toga radove je usporavala činjenica nedostatka dovoljno kvalifikovanih zanatskih majstora za obavljanje pojedinih postupaka restauracije i konzervacije, složenost procesa javne nabavke, izjednačavanje statusa specjalizovanih radova na ovom objektu sa radovima na izgradnji novih objekata prema Zakonu o javnim nabavkama, pri čemu je trebalo težiti najnižoj ponudi za radove koji su u slučaju sinagoge zahtevali izuzetno znanje i specijalne tehnike rada. Pokušaji da se izvrši potpuna restauracija objekta je trajala više od četiri decenije, da bi na kraju fasade bile restaurirane u periodu od četiri godine, a restauracija enterijera trajala godinu dana.

Udruživanje i saradnja dve države, kao i velikog broja subjekata je na kraju omogućila da se radovi na restauraciji i revitalizaciji sinagoge sprovedu do kraja uz velike napore da se u što većoj meri očuva njena autentičnost.

Citirana literatura:

  1. Aladžić, Viktorija. Hronologija radova na sinagogi. Rukovet, Br. 5- 6-7-8, 2000,56 – 63.
  2. Aladžić, Viktorija. Zsolany Ceramics in the Civil Architecture of Szabadka (Subotica). (Ed. Csenkey, E., Steinert, Á.) Hungarian Ceramics from the Zsolnay Manufactory 1853 – 2001, New Haven, London, New York: Yale University Press, 2002, 217 – 222.
  3. Aladžić, Viktorija. Chance for Revival: Synagogue in Subotica. Archives for Technical Sciences Br. 16, 2017, 35 – 44.
  4. Demeter, Gabor. Sinagoga u Subotici-uskrsnuće ili propadanje. Zaštitar, Örökségvédelem, II, Subotica 2012, 56-63
  5. Demeter, Gabor. Rezultati ispitivanja konstrukcije i materijala i metode sanacije subotiéke sinagoge, Zaštitar, Örökségvédelem, II, Szabadka 2012, 64-79
  6. Demeter, Gabor. Osnovni pravci, principi i mogućnosti revitalizacije sinagoge u Subotici. Građa za proučavanje spomenika kulture Vojvodine 27 ( 2014) : 177-199.
  7. Dokumentacija Međuopštinskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture
  8. Klein, Rudolf. Zsinagogak Magyarorszagon 1782 – 1918: fejlődestortenet, tipologia es epiteszeti jelentőseg / Synagogues in Hungary 1782-1918: genealogy, typology and architectural significance. Budapest: TERC kft, 2011.
  9. Levai, Endre. Subotička sinagoga. Rukovet, Br. 4-5-6, 1998, 36 – 39.
  10. Kekanović Milan et all. The Vaults of the Subotica Synagogue after 114 Years: Conditiona Assessment and Repair Resommendations,Technical Gazette, Vol. 25, No. 1, 2018, 188 – 194.
  11. Martinović, Cvijin Kata. Subotički opus Komora i Jakaba, Subotica: NIO „Subotičke novine“, 1988.
  12. Kiralj, Laslo. Rabic svod subotičke sinagoge, Rukovet, Br. 4-5- 6.1998,40 – 43.